Vrati se na sve vijesti
11.05.2026
Diljem Europe tiha transformacija preoblikuje kontinent. Mali gradovi gube mlade ljude, ruralna područja se smanjuju, a regionalne podjele se šire. Za mnoge zajednice, depopulacija više nije apstraktan trend; to je životna stvarnost. Pitanje s kojim se danas suočavaju kreatori politika EU nije trebaju li ljudi imati slobodu kretanja. Pitanje je trebaju li imati i stvarnu mogućnost ostanka.
Europska komisija 06. svibnja 2026. predstavila je svoju strategiju "Pravo na ostanak", vodeći politički okvir osmišljen kako bi se osiguralo da svi Europljani mogu ostati i graditi svoju budućnost tamo gdje ga zovu domom, umjesto da budu prisiljeni preseljavati se zbog gospodarskog pada ili nedostatka prilika i osnovnih usluga.
„Pravo na ostanak“ koncept je koji je u prvi plan stavio bivši talijanski premijer Enrico Letta, a sada zauzima središnje mjesto u raspravi EU o koheziji, teritorijalnoj ravnoteži i budućnosti europske konkurentnosti. Kao što Zajednički istraživački centar (JRC), interna znanstvena služba Europske komisije, naglašava u svom izvješću Demografski pregled „Prava na ostanak“, „ pravo na ostanak“ nije poziv na ograničavanje kretanja - ideja koja je u osnovi nespojiva sa slobodama EU - već napor da se riješe strukturni uzroci koji prisiljavaju ljude da prisilno napuste svoje matične regije.
Porijeklo "Prava na ostanak"
Izraz „pravo na ostanak” proizlazi iz Lettinog izvješća iz 2024. Much More Than a Market, u kojem se demografski pad preoblikovao kao prijetnja ne samo društvenoj strukturi Europe nego i funkcioniranju jedinstvenog tržišta. U izvješću se tvrdi da bi mladi Europljani trebali imati slobodu ostati u svojim zajednicama ako to žele, ali danas mnogi nemaju taj izbor. Kohezijska politika, dugo glavni investicijski instrument EU-a za uravnotežen razvoj, sada se ponovno tumači kao pokretač kojim se osigurava to „pravo na ostanak”.
Naknadna analiza JRC-a produbljuje se i ispituje međudjelovanje demografskog pada i migracija te zašto se osiguravanje prava na ostanak ne smije shvatiti kao zaustavljanje migracija, već kao omogućavanje regijama da izađu iz samoojačajućeg ciklusa pada.
Strukturna petlja
Depopulacija se često prikazuje kao posljedica toga što mladi napuštaju ruralne ili siromašnije regije. No, podaci pokazuju složeniji (i učvršćeniji) uzorak. JRC smatra da su demografske razlike unutar zemalja sada često veće od onih među njima. Stope plodnosti, dobne strukture i gospodarske mogućnosti toliko se snažno razlikuju od regije do regije da bi se, čak i da svaka zemlja ima identične nacionalne demografske trendove, Europa i dalje suočavala sa sve većim unutarnjim podjelama.
Ključno je da se ta razlika ne može zaustaviti ograničenjima unutarnje mobilnosti ili obeshrabrivanjem migracija. Prema izvješću, čak i hipotetski scenarij „nulte neto migracije” jedva mijenja dugoročnu putanju regionalnih razlika. Sustav bi se i dalje samoodržavao zbog demografske inercije i duboko ukorijenjenih gospodarskih nejednakosti. Drugim riječima: Europa ima regionalni problem nejednakosti koji se izražava migracijama.
Predvidljivi obrasci kretanja
Migracijski obrasci u EU slijede jasne životne faze, od kojih svaka favorizira različite vrste mjesta. Mladi odrasli u dobi od 20 do 24 godine obično se sele u gradove radi visokog obrazovanja, ostavljajući ruralna područja i male gradove sa stalnim neto gubicima. To se intenzivira između 25. i 29. godine, vrhunca unutarnjeg "odljeva mozgova" u Europi, kada se mladi radnici sele iz siromašnijih u bogatije regije u potrazi za boljim mogućnostima zaposlenja. Analiza ITC-a pokazuje da ekonomske razlike među regijama imaju najveći utjecaj u ovom trenutku, oblikujući velik dio unutarnjeg demografskog krajolika Europe.
Kasnije, između 35. i 49. godine, trend se obrće jer obitelji napuštaju gradske centre i sele se u obližnja ruralna područja s više prostora, pristupačnim stanovanjem i pristupom školama - obrazac suburbanizacije koji se vidi diljem Europe. Zajedno, ovi pokreti pokazuju da je odljev mozgova u Europi uglavnom unutarnji. Većina ljudi seli se unutar vlastite zemlje, iz siromašnijih u bogatije regije, pojačavajući postojeće teritorijalne nejednakosti. Odnos između međuregionalnih i međunarodnih migracija po zemljama i BDP-a po glavi stanovnika regije podrijetla (neke zemlje nedostaju zbog nedostatka podataka). Izvor: ICC analiza.
Kada depopulacija dovodi do nezadovoljstva
Regije uhvaćene u ovom demografskom ciklusu ne gube samo ljude, već postupno gube gospodarsku dinamičnost, politički utjecaj i povjerenje u institucije. U analizi JRC-a ističe se kako smanjenje radno sposobnog stanovništva smanjuje gospodarske kapacitete regije, što pak potiče više ljudi na migraciju. Ta se petlja pojačava, što dovodi do onoga što stručnjaci za koheziju nazivaju „razvojnom zamkom”.
Ova dinamika također pomaže objasniti geografiju političkog nezadovoljstva. U prethodnom članku Panorame analizirana je analiza u izvješću JRC-a o dvojnoj prirodi zelenog nezadovoljstva, koja pokazuje da je vjerojatnije da će zajednice koje se suočavaju s demografskim padom i gospodarskom stagnacijom izraziti frustraciju zbog zelene i digitalne tranzicije. Ta mjesta osjećaju da snose troškove tranzicija od kojih nemaju koristi, a sa sve manjom političkom težinom strahuju da će ih se još više zapostaviti.
Budućnost bez kohezijske politike
Zamislite Europu u 20 godina bez intervencije: golema, nepristupačna gradska čvorišta okružena depopuliranim pojasevima „uslužnih pustinja” – područja u kojima su škole u blizini zbog nedostatka djece, u kojima bolnice ne mogu raditi zbog nedostatka osoblja i financijskih sredstava te u kojima je održavanje prijevoza, stanovanja i drugih osnovnih usluga ekonomski nemoguće.
JRC upozorava da se mnoge ruralne regije približavaju pragu kritične mase ispod kojeg se osnovne usluge ne mogu održavati. Nakon što zajednica padne ispod ove linije, pad se dramatično ubrzava. Ovo nije daleki scenarij. U nekim se regijama to već događa. Kohezijska politika EU-a, koja je oduvijek bila usmjerena na uravnoteženje razvoja diljem Europe, imat će ključnu ulogu u ometanju te dinamike.
Prema JRC-u, kohezijska politika može prekinuti začarani krug pada ulaganjem u lokalna gospodarstva, prometnu i digitalnu povezivost, stanovanje, obrazovanje i vještine te zdravstvenu skrb i osnovne usluge. Ta ulaganja ne sprečavaju ljude da se presele; već se njima osigurava da mobilnost postane izbor, a ne nužnost koja proizlazi iz nedostatka mogućnosti.
Kohezijska politika također omogućuje zajednicama da se prilagode novim demografskim okolnostima - podupirući regije koje se suočavaju sa starenjem stanovništva, jačajući prigradska područja oko gradova i revitalizirajući gradove kojima prijeti depopulacija.
„Pravo na ostanak” – hitnije nego ikad prije
Europa se nalazi na demografskom raskrižju. Stanovništvo je na vrhuncu i počet će opadati. Stope plodnosti i dalje su znatno ispod razina zamjene. Osim ako se uvjeti ne poboljšaju na lokalnoj razini, obrasci migracija produbit će regionalne podjele, a ne uravnotežiti ih. Stoga „pravo na ostanak” nije protivljenje slobodi kretanja. To je stup koji nedostaje i koji slobodu čini smislenom.
Bez nje bi Europa mogla postati kontinent na kojem samo nekoliko dinamičnih regija uspijeva, dok druge gube svoje mlade, svoje usluge, svoj utjecaj i, naposljetku, svoju budućnost. Kohezijskom politikom mogu se poticati dinamične lokalne zajednice, uravnotežen teritorijalni razvoj i Europa u kojoj svi, bez obzira na to gdje su rođeni, imaju stvaran izbor o tome gdje će izgraditi svoj život.
VIDEO zapis i transkript događanja na visokoj razini - predstavljanja strategije "Prava na ostanak" održan u Europskom parlamentu 06. svibnja 2026. možete vidjeti - OVDJE
Na događanju okupile su se institucije EU-a, nacionalni i regionalni čelnici, oblikovatelji politika i organizacije civilnog društva kako bi oblikovali strategiju. Uz izvršnog potpredsjednika Fitta, ključni govornici bili su: Roberta Metsola, predsjednica Europskog parlamenta; ministar financija Makis Keravnos, predstavnik ciparskog predsjedništva Vijeća EU-a; Kata Tüttő, predsjednica Europskog odbora regija; i Enrico Letta, bivši talijanski premijer i autor izvješća Much More than a Market u kojem je istaknuto kako rastuće regionalne podjele mogu potaknuti ljude, posebno mlade radnike, da napuste svoje matične gradove u potrazi za boljim izgledima. Rasprave su bile usmjerene na to kako osigurati da pravo na boravak, istaknuto u političkim prioritetima EU-a za razdoblje 2024. 2029. i u mandatnom pismu izvršnog potpredsjednika Fitta, može dodatno ojačati koheziju, konkurentnost i teritorijalnu pravednost u cijelom EU-u. Izvršni potpredsjednik Fitto izjavio je: „Pravo na ostanak” odnosi se na ljude, zajednice i područja. Riječ je o tome da se svim Europljanima vrati sloboda ostanka, rasta i izgradnje budućnosti u mjestu koje nazivaju domom. Odlazak bi uvijek trebao biti slobodan izbor – nikada nužnost potaknuta nedostatkom prilika. Zato radimo na tome da svaka europska regija bude konkurentnija, povezanija i privlačnija ulaganjem u usluge, povezivost i obrazovanje. Jer kad teritoriji rastu i razvijaju se, ljudi zaista mogu odlučiti ostati, uspjeti i pripadati.”
Objavljen je i poziv na očitovanje s rokom 5. lipnja 2026. (ponoć po briselskom vremenu).
Pogledaj sljedeću vijest